Odlukom Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra Ministarstvu kulture, hrvatski tradicijski ribolov proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom, pišu Naši školji.
Sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaji na Jadranu postali su nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, a Otočni sabor, koji je uz Konzervatorski odjel u Zadru i Sveučilište u Zadru podnio prijedlog Ministarstvu kulture, vjeruju da će ova odluka pridonijeti tome da se otočani i stanovnici priobalja mogu baviti ribolovom kao što su to radili oduvijek, bez administrativnih zapreka koje su pred njih stavljene ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.
Za Tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaji na Jadranu, kao nematerijalnog kulturnog dobra, propisuju se sljedeće mjere zaštite:
– osigurati dostupnost dobra javnosti;
– poticati prenošenje i njegovanje kulturnoga dobra;
– poticati sudjelovanje pojedinaca, grupa i zajednice koje baštine dobro u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju dobra;
– popularizirati i promovirati kulturno dobro održavanjem stručnih skupova, putem elektroničkih medija, audio i video zapisa i na drugi način;
– osigurati održivost dobra kroz edukaciju, identificiranje, dokumentiranje, znanstveno istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti, mogućnost prenošenja tradicije nasljednicima putem formalnog i neformalnog obrazovanja, te revitalizaciju napuštenih segmenata dobra;
– educirati stručni kadar za prenošenje znanja i vještina putem seminara, radionica, formalnog i neformalnog obrazovanja;
– nastaviti s istraživanjem dobra, primjerenim dokumentiranjem u svim vidovima i načinima suvremenog bilježenja te stručnim i znanstvenim vrednovanjem;
– promicati funkciju i značaj dobra u društvu, te uključiti zaštitu dobra u planirane razvojne programe;
– popularizirati i promovirati nematerijalno kulturno dobro te time nastojati ojačati svijest da su Tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaji na Jadranu jedinstveno blago koje na lokalnoj i nacionalnoj razini osiguravaju kulturnu raznolikost te provoditi mjere zaštite kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije kulturnoga dobra;
– nositelji dobra dužni su provoditi mjere zaštite radi njegova očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti.