Kratka priča o dečkima koji su drukčiji od drugih, ali svoji i imaju rezultat s onim čime se bave. Gotovo da ne prođe dan, a da Renato Škulić i njegovi puleni nisu u bazenu Višnjik i ne „tuču“ kilometre. Radi se o treneru, iako on sebe tako ne doživljava, više je sa dečkima Juricom Milinom, Down sindrom i Mihovilom Ninčevićem intelektualni problemi „frend“ – prijatelj, kako ga oni zovu. No dečki ga doslovno slijede, njih povezuje ona neka „tajna nit“ da se jedan na drugog može osloniti, imati povjerenja a kada je tako onda su i rezultati tu. Kako nam rekoše reprize života nema, a kada je tako onda ga oni žive u svoj svojoj punini pa i na plivanju, ne žele dio oni hoće i uzimaju cijelo. Inače je zanimljivo Renato Škulić član KDP Zadar, Jurica Milin PK „Svetog Nikole“ i Mihovil Ninčević PK „Jadere“. Sve to im ne smeta oni su skladna cjelina koja donosi rezultat. Pa evo na kraju natjecateljske godine ozbiljni ljude prave svojevrsnu inventuru učinjenog, pa je tako i Renato Škulić to učinio za ovu natjecateljsku godinu.
Kako je Jurica Milin, Down sindrom, trenutno u „drugom svijetu“ konobari, jer po programu kojeg ima i provodi ga, on je trenutno tamo nije u plivanju i natjecateljskoj formi, očekivati ga je uskoro. No Mhovil Ninčević, dečko koji ima 20 godina naslijedio ga je aktivan je i trenutno je u top formi. On je tijekom 2016 godine imao odlične rezultate koje navodimo redom.
Bio je na otvorenom prvenstvu Hrvatske u prvom mjesecu, gdje je osvojio šest prvih mjesta svih šest zlatnih odličja, a što je i najvrjedniji rezultat ove godine.
Dva priznanja je dobio jedno od HPSOI nagradu za najuspješnijeg juniora u Hrvatskoj za 2015 godinu.
U drugom mjesecu je od HPOO (Hrvatskog Paraolimpijskog odbora) dobio priznanje za najuspješnijeg mladog sportaša sa invaliditetom.
Tijekom četvrtog mjeseca ove godine na regionalno prvenstvu u Zadru osvojio je četiri prva mjesta u klasi S-14.
U Zagrebu u svibnju mjesecu na regionalnom prvenstvu osvoji je tri prva mjesta.
U Krškom Sloveniji na međunarodnom natjecanju osvojio je tri prva mjesta.
Na kraju sezone kao „šlag na tortu“ u listopadu Mihovil je na „Festivalu plivanja“ u Rijeci osvojio pet prvih mjesta, a najuspješniji je bio na „ruti“ delfin 100 metara, gdje je umnogome iznenadio i oduševio trenera Škulića.
Što reći za ovu nisku odličnih rezultata, gdje se Mihovl iskazao u punom svjetlu i zaslužuje sve pohvale kako on tako i njegov trener , frend – prijatelja. Dečki nastavite tako jer znate, umijete i možete.
Kako je došlo do vaše suradnje pitamo trenera Škulića?
-Već dugo sam u plivanju ponudio sam sebi to pa i drugima Jurici Milinu koji je tu gdje je sada, a nastavio sam sa Mihovilom. O Jurici i njegovim uspjesima se sve zna on ide dalje u svom programu. Mihovil je sada nastavio treninge i radi iako mi je u početku, kao i kod svakog posla, teško bilo ostvariti komunikaciju, no sada je to sve na razini kada je krenulo moram reći da ide odlično. On mi se povjerava slušamo se, idemo skupa na turnire brinem o njemu i jednostavno se nadopunjujemo stekli smo si jedan u drugog povjerenje. Radoholik je dugo bi ostao u bazenu no i to se završava dogovorom. On se i preko ovog treninga i rada socijalizira, završio je školu pomoćni je cvjećar, kazuje nam Štulić, o svom pulenu Mihovilu.
Kad ste na putu natjecanjima kako provodite vrijeme?
-Izvrsno pa jedan podatak koji ću vam sada dati je to da je Mihovil na jednom turniru naučio igrati šah, samouk je i ponudio mi je da odigramo partiju, igrali smo, igram dobro , što je najvažnije dobio me je, a koja je radost od njega bila to se ne može opisati. Mihovil ima izvrsne fizičke predispozicije za plivača, a pored toga ima želju volju, a kad je tako i tu je rezultat. Radi rekao bi društveno koristan rad za sebe, a upražnjavajući plivanje našao je „model“ gdje će ostaviti svoju energiju čemu ga u potpunosti podržava obitelj ,Škulićće.
Trenutno je odmor od natjecanja?
-Da. No nastavljamo sa treninzima natjecanja nema ali se radi konstanto i permanentno.
I još nešto jeli vas netko slijedi sponzorira, prati, plaća?
-Ne. Ja to sa dečkima radim na dobrovoljnoj bazi nemam nikakvu naknadu.
Što nam ostaje nego im poželjeti Mihovilu i Renatu još više i više dobrih rezultata i uspjeha u njihovom „poslu“ – plivanju, na njihov ponos ostvarenim.