Nedavna informacija da je Zadranin Filip Šestan, igrač državnoga prvaka Mladosti Marina Kaštela proglašen za najboljega odbojkaša uopće i za najboljega napadača u Hrvatskoj u sezoni 2015/16 ukazuje jednim svojim dijelom i na široku i dugotrajnu pojavu u Zadru – na prerane odlaske sportaša iz ovdašnjih klubova.
Filip je Šestan odbojku naučio igrati u Zadru, tu se i razvijao do određene točke, a na prekretnici – ostati i stagnirati ili otići i razvijati se – okrenuo se Mladosti Marina Kaštela. Za svoju karijeru napravio je najbolje što je mogao, ni prvi ni posljednji takav primjer u Zadru. Nažalost, zadarski je sport u prošlih desetak godina ostao bez niza sportaša i sportašica koji, odnosno koje su u trenutku odlaska bili ili vrhunski potencijal ili donekle već etablirani na visokoj razini. Filip Šestan samo je jedan od primjera, a da ne idemo predaleko u redovima državnih prvakinja u košarci, u Medveščaku, igra Iva Borović koja je, slično kao Šestan, košarku naučila igrati u Zadru.
Zašto je Zadar (a nije to došlo preko noći) postao nemoćan u zadržavanju najboljih sportaša? Kako je padala ‘snaga’ javnoga novca (čitaj: stalno smanjenje gradskoga proračuna, pa i izdvajanja za sport), tako su odlazili i sportaši. Naravno da nije uvijek moguće zadržati baš sve – odlazilo se uvijek – čak i kad se ima novac, ali Zadar je jednostavno prestao biti mjesto u kojemu će klubovi oko svojih najboljih igrača graditi odlične momčadi. Dijelom je to posljedica i izostanka vizije što u pravilu počiva na filozofiji ‘ne dirajte moje krpice’, odnosno mnogi se klubovi zadovoljavaju prosječnošću ili čak i nižom razinom ponajviše zbog očuvanja kakvih – takvih pojedinačnih pozicija. Naravno da postoje i iznimke, a najbolji mogući primjer je JK Sv. Krševan koji je u 15 godina djelovanja došao do svjetskoga vrha s posadom Šime Fantela – Igor Marenić (klasa 470) i zadržavajući se u vrhu, do odličnih izgleda za osvajanje olimpijske medalje. Naporno? Da! Skupo? O, da! Ali, vizija, sustavni plan i program, dosljednost, ustrajnost, entuzijazam, čelična volja… sve je to slamalo mnoge zapreke, a upravo tih karakteristika evidentno nedostaje mnogim klubovima i udrugama. Kad se revolucionarno promijeni mentalitet, možda će u Zadru početi ostajati, ako ne svi, onda mnogi najbolji, možda će Zadar početi stvarati znatno uspješnije (i gledanije!) klubove nego što ih ima danas.