Pred nama je peto izdanje utrke Zadar Night Run.

Uz standardne utrke na 2,5, 5 i 10 kilometara, ovogodišnja utrka pruža i novinu u obliku utrke polumaratona na što su organizatori, Škola trčanja Zadar i Triatlon klub Zadar, posebno ponosni. Polumaraton će se trčati nešto drukčijom stazom koja se u dužini od 21.097 metara proteže od Poluotoka do Dikla.

Više o organizaciji, prijavama, strukturi gostiju, ali i podizanju kondicije te uvjetima za trening u Zadru, razgovarali smo s organizatorom Jurom Šangom.

Sablaznio nas je slučaj u kojem je dijete staro svega 59 dana u napadu argentinske doge u vlasništvu obitelji iz podravine zadobilo višestruke ozljede kostiju, lubanje i mozga.

O kakvoj je ustvari pasmini riječ? Argentinska doga je pas koji je nastao u argentinskom laboratoriju miješanjem čak deset različitih pasmina. Radi se o jakoj životinji koja može doseći težinu od 40 do 60 kilograma i često se koristi u lovu na veliku divljač, kao što su pume i divlje svinje. Ujedno su jako zaštitnički nastrojene prema vlasnicima, a imaju vrlo nizak prag tolerancije prema drugim psima.

Veterinarka Silvija Rakočević iz veterinarske ambulante Goldi za Jutarnji list je kazala:

– Doge, kao i rotvajleri, jako su nepredvidive pasmine koje treba s velikim oprezom držati u blizini djece jer oni bez problema mogu napasti vlasnika ili nekoga iz obitelji. U ovom napadu najvjerojatnije je psu došlo do neke malfunkcije u mozgu gdje se on počeo osjećati ugroženo zbog mirisa djeteta te ga percipirao kao plijen.

Napadi nisu tako rijetki. Evo nekih slučajeva iz zemlje i inozemstva.

Hrvatska

U rujnu 2008. argentinska doga bez povoca napala je u Zadru 56-godišnjaka koji je u strahu skočio u more. Protiv 26-godišnjeg vlasnika policija je podnijela optužni prijedlog zbog držanja životinja bez nadzora.

U travnju 2009. godine devetogodišnju S. V. iz Rogoznice kod Prološkog jezera napala je argentinska doga nevjenčanog supruga njezine majke. Pas nije bio na povocu i nije imao brnjicu. S teškim ozljedama S. V. su prebacili u KBC Split gdje su je operirali. Pas je smješten u karantenu, a njegov je vlasnik kazneno prijavljen zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

U srpnju 2009. godine argentinska doga na povocu u Poreču je ispred hotela Delfin ugrizla turistkinju (47) u prolazu te ju teško ozlijedila.

U studenome 2010. godine argentinska doga u Splitu je brutalno zaklala pekinezera.

U travnju 2017. godine u Mušaležu kod Poreča 51-godišnjakinja je šetala psa mješanca na povocu te je do nje dotrčala doga koju je 27-godišnjak šetao bez povoca. Žena je pokušala razdvojiti pse, pri čemu ju je doga ugrizla te je 51-godišnjakinja zadobila lakše ozljede.

Svijet

U rujnu 2014. godine u Ottawi u Kanadi argentinska doga napala je desetogodišnju curicu tijekom obiteljskog rođendana.

U kolovozu 2016. godine u gradu Catania na Siciliji dvije argentinske doge ubile su 18-mjesečnog dječaka.

U lipnju 2018. godine argentinska je doga u Marylandu ubila 28-godišnju ženu. Pas je pripadao njezinu zaručniku.

U rujnu 2018. godine u gradu Tehachapi u Južnoj Karolini argentinska doga napala je šestomjesečnu bebu koja je završila na operaciji mozga. Napad se dogodio 24 sata nakon što je pas udomljen u njihov dom.

Svega imamo ovih dana u Hrvatskoj. Lažnih diploma, lažnih trudnica, ali i lažnih liječnika. Puno je pozornosti privukao slučaj Ane Bučević, hrvatske kraljice samopomoći, koju je Ministarstvo zdravstva kazneno prijavilo zbog nadriliječništva.

Ova je profesorica kineziologije ljude učila o vrtlogu pozitivne energije, afirmaciji, vibracijama, držala motivacijske govore i vodila na skupa krstarenja. Iako zvuči kao prevara, mnogi su joj sada stali u obranu. Poručuju kako su im njezine metode pomogle, prenosi RTL.

Ana Bučević, poznata youtuberica, influencerica, motivatorica,  poduzetnica, po novom i osumnjičena nadriliječnica. Učila je sljedbenike o vrlogu pozitive, o tome što smo sve kadri napraviti snagom uma, o vibracijama, što je i nije ljubav i kako živjeti nizvodno.

Slušala ju je i Anđa Marić, koja danas kaže kako joj je Ana spasila život.

“Dala mi je par savjeta, da moram promijenti način razmisljanja, odnos… Da se ne dešavaju stvari meni, nego se jednostavno događaju oko mene, da ja moram odlučiti kako ću reagirati na njih”, kazala je spisateljica Anđa Marić.

Anđi lječnici nisu predviđali svjetlu budućnost nakon dijagnoze multiple skleroze – neizlječive autimune bolesti. Nekoliko godina kasnije, živi skoro pa bez ikakvih poteškoća.

“Pitala sam doktoricu što mi preporučuje, da si kupim grob na Mirogoju i da čekam? Zapravo sam igrom slučaja, na youtubeu naletila na njezin video.
Spasila me”, dodaje Marić.

Ali ne smatraju svi Bučević spasiteljicom. Dr. Herman Vukušić prozvao ju je za nadriliječništvo i od Ministarstva zdravstva zatražio da pokrene postupak protiv nje.

“Ona ni ne znajući ispravno pročitati ime lijeka, govori o pozitivnim vibracijama i vortexom s kojim se može smanjivati korištenje lijekova To je po zakonima vrlo direktno petljanje u domenu lječništva”, kaže doktor Herman.

Bez ikakvog medicinskog znanja, ova profesorica kineziologije pričala je i o tabletama.

“Da li je vama lakše povjerovati u to: Od danas više ne pijem tablete, ukročit ću u novu realnost u kojoj ne pijem tablete. Kako se osjećam u novoj realnosti u kojoj nemam depresiju? Tada se isti tren netko može ostaviti tableta i kreirati posve novi život”, govori Bučević u svojem videu.

Tri procesa za nadriliječništvo u tri godine

Je li riječ o petljanju u nedozvoljenu domenu odlučit će MUP kojem je inspekcija poslijedila slučaj. Ministar Kujundžić kaže kako su u protekle tri godine pokrenuta tri procesa za nadriliječništvo.

Jedan od njih je zagrebački stomatolog koji je osobe oboljele od teških i neizlječivih bolesti liječio koktelima od 8 000 kuna. Uhićen je i Zadranin koji je dijabetičarima skupo prodavao čudotvorni sirup, a svi se dobro sjećaju saborskog zastupnika Ivana Pernara koji je za nadriliječništvo prijavljen jer je savjetovao liječenje gripe vitaminom C.

Upravo se on oglasio u slučaju Ane Bučević i to na Facebooku: “Ne smatram da psihijatri mogu više pomoći oboljelima od depresije nego gđa. Bučević, a dokaz za to jest da iako sve više ljudi odlazi psihijatrima i guta psihotropne lijekove, depresivnih ljudi je sve više, a što je po meni jasan dokaz da psihijatrija nije u stanju izliječiti tu bolest”.

Ana Bučević odgovorila na optužbe za nadriliječništvo: ‘Ne postavljam dijagnoze niti propisujem terapije’
Upravo takav stav, po mišljenju stručnjaka, može biti opasan.

“Za zdrave ljude njeni savjeti nisu toliko opasni, ali za one koji imaju duševne tegobe, koji se povedu za tim – to može biti jako opasno”, napominje psihijatar Vukušić.

Tko se, nemajući propisanu stručnu spremu, bavi liječenjem ili pružanjem druge medicinske pomoći, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. To o nadriliječništvu piše u zakonu. Stručnjaci stoga apeliraju građane da se za bilo kakvu medicinsku pomoć ipak obrate lječnicima.

Javni zdravstveni sustav jedan je od najvažnijih dijelova socijalne države koji bi korisnicima svih slojeva društva trebao omogućiti da prime kvalitetnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu. U Hrvatskoj, sustav počiva na temeljima socijalne medicine koje je početkom dvadesetog stoljeća postavio Andrija Štampar, no unatrag dvadesetak godina podvrgnut je nizu reformi koje su ga udaljile od tog modela. Na zdravstveni sustav kakvog imamo danas odrazili su se privatni interesi i ekonomska politika nove države, što je u konačnici dovelo do toga da se prvenstveno bavimo financijskim problemima, dok su problemi poput organizacije sustava, planiranja radne snage i radnih uvjeta medicinskih radnika ostali u drugom planu. U intervju s Jelenom Kranjec, inače našom Zadrankom, o položaju medicinskih sestara u sustavu te o tome kako bi javni zdravstveni sustav trebao funkcionirati razgovarali su radnickaprava.org.

1. Kako bi trebao funkcionirati javni zdravstveni sustav i kakva je situacija u Hrvatskoj?

Zdravstveni sustav kao javna služba bi trebao osigurati građanima osnovnu razinu prava na liječenje te ostala prava koja ulaze u područje zdravstva. U Hrvatskoj se ranih 90-ih dogodio rez, kojim se prekinulo s dotadašnjom tradicijom koja je bila više u skladu s nekim Štamparevim idejama i modelom države blagostanja. Novim Ustavom i vrijednostima promijenila su se i načela organizacije zdravstvenog sustava, a postupno se počelo uvoditi sve više privatnog sektora. U tim ratnim okolnostima nije bilo šire rasprave u kojoj bi se iskristaliziralo što zadržati od starog sustava, a što mijenjati. U privatizaciju se krenulo prema modelu europskih zdravstvenih sustava, ali na potpuno krivim osnovama. Proces je tekao tako da se u koncesiju najprije dala primarna razina zdravstva, znači ordinacije obiteljskih liječnika te dentalne medicine, čime su se rasformirali Domovi zdravlja, što se pokazalo kao užasno nefunkcionalno. Zatim, privatizaciju u hrvatskom zdravstvu vidimo i kroz outsourcing određenih dijelova službi koje su popratne u javnom zdravstvenom sustavu, ali itekako značajne za funkcioniranje sustava.

2. Možeš li ukratko opisati kako je izgledao tvoj profesionalni put?

Ja sam dosta kasno krenula na studij sestrinstva, nisam upisala srednju medicinsku što je uobičajeni put u Hrvatskoj, nego sam nakon završene gimnazije odselila van Hrvatske i zapravo se s medicinom susrela kroz aktivizam, odnosno kroz organizaciju prosvjeda i medicinske pomoći na prosvjedima. Moja je cimerica, dok sam živjela u Londonu, vodila tečajeve osposobljavanja tzv. street medics ili uličnih liječnika koji zapravo pomažu ljudima u situacijama masovnih prosvjeda ili nekih prosvjednih akcija koje često uključuju dosta riskantne poteze i pri čemu nije dostupna ambulantna služba i potrebno je da se ljudi znaju pobrinuti sami za sebe. Kroz navedeno iskustvo sam shvatila da mi to zapravo dosta dobro ide i zainteresirala se za zdravstvenu njegu te se s 26 godina vratila u Hrvatsku i upisala studij sestrinstva. Pri kraju studija sam putovala po Bliskom istoku i priključila se kao volonter International Medical Corpsu i još nekim manjim organizacijama, prvenstveno u Palestini, Jordanu i Libiji. Onda sam se kroz studij sestrinstva i pripremu za stažiranje, koje slijedi nakon završenog studija, suočila sa situacijom u kojoj je na godinu dana prestalo raspisivanje natječaja za pripravnički staž u bolnicama te se nakupilo jako puno ljudi sa svježe stečenim diplomama.

3. Koje su bile posljedice ukidanja pripravničkog staža?

Mladi ljudi su po godinu dana čekali priliku da odstažiraju i kvalificiraju se za licencu za samostalan rad, oni godinu dana nisu mogli izaći na tržište rada i tražiti posao. Zapravo, nisu ništa mogli s tom svojom diplomom, jer je Ministarstvo zdravstva u tom periodu jednostavno zaboravilo na njih i izbrisalo tu stavku iz proračuna. Tek nakon što su se ljudi pobunili te organizirali nekoliko prosvjeda krenuo je dijalog i razmatranje kako da se riješi ta situacija. U pokušaju da se srežu sredstva za zdravstvo, prelomilo se na toj jednoj maloj stavki zdravstvenih pripravnika čije su plaće tijekom stažiranja iznosile 70% osnovice plaće za to radno mjesto, bez ikakvih dodataka, jer tijekom stažiranja ne bi trebalo raditi noćne smjene, blagdane i sve ostale stvari koje se dodatno plaćaju. Kada je to ukinuto, pokušali su sve pripravnike prebaciti na sustav volontiranja, što je bila užasna ideja jer je time velik broj ljudi bio stavljen u poziciju da si ne mogu priuštiti odstažirati godinu dana i tako se kvalificirati za rad u struci. Tih godinu dana morali bi ih financirati roditelji ili netko drugi, jer nemoguće je raditi drugi posao dok se stažira u zdravstvu. Na kraju su uvedene Mrsićeve mjere osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, tako da je većina zdravstvenih struka završilo radeći za 1600 kuna mjesečno.

4. Možeš li reći više o sustavu obrazovanja medicinskih sestara u Hrvatskoj?

Obrazovanje medicinskih sestara se kroz povijest u Hrvatskoj mijenjalo, od srednjih do viših škola, ali se nekako ustalio taj sustav srednjih medicinskih škola i postupno su se počele razvijati više razine, stručni studiji, pa se težilo i osnivanju doktorskih studija kako bi se unaprijedila profesija i omogućilo da medicinske sestre same podučavaju nove generacije medicinskih sestara, da ne ovise o drugim strukama. Većina problema pojavila se kod pridruživanja Europskoj uniji i većih odlazaka medicinskih sestara na rad izvan Hrvatske. Jer, priznavanje kvalifikacija je zapravo problematično. Europska unija je nastojala uskladiti određene profesije (među kojima su i medicinske sestre) jednom direktivom koja propisuje minimume koji se zahtijevaju kako bi određena razina stručnosti bila priznata na razini cijele Europske unije i tu je nastao problem. Naime, hrvatski sustav srednjih medicinskih škola nije zadovoljavao uvjete na više razina i to se pokušalo promijeniti tako da se srednje škole iz četverogodišnjih pretvore u petogodišnje, kako bi se zadovoljio uvjet od minimalno osam godina općeg obrazovanja. Međutim, to rješenje nije bilo najsretnije jer je nastalo u potpuno drugačijem sustavu. Njemu bi više odgovarao bolonjski sustav koji se provodi kroz stručni i sveučilišne studije sestrinstva. Znači minimum tri godine studija nakon općeg obrazovanja. Većina sestara u Hrvatskoj, preko 80%, ima srednjoškolsko obrazovanje i naravno da bi trebalo i tim sestrama omogućiti veću međunarodnu priznatost njihovih kvalifikacija.

5. Kakav je trenutni položaj medicinskih sestara u Hrvatskoj?

Trenutno u Hrvatskoj nedostaje jako puno medicinskih sestara, a u usporedbi sa standardom EU, u omjeru sestara na 100 tisuća stanovnika, prosjek Europske unije za jednu je trećinu viši nego u Hrvatskoj. Sindikat često barata brojkom od 8 do 12 tisuća sestara koje nedostaju u sustavu, što istovremeno znači da one koje su zaposlene odrađuju enorman broj prekovremenih sati. Sama činjenica prekovremenih sati u zdravstvu znači premorene radnice koje ionako rade smjenski i svi ti oblici rada dokazano nepovoljno utječu na ljudsko zdravlje, na pažnju i posvećenost radu te utječu na to da ljudi žele napustiti radno mjesto u sustavu i otići raditi izvan njega. Također, kada medicinska sestra na nekom odjelu ode na porodiljni dopust i bolovanje ili jednostavno napusti radno mjesto, na zamjenu se čeka jako dugo, u međuvremenu se kolegice moraju snaći i preuzeti taj broj radnih sati koji nedostaje. Također, u zdravstvu su ugovori na određeno među medicinskim osobljem disproporcionalno zastupljeni. Jedno istraživanje je izašlo s brojkom od 19,5 % ugovora na određeno među medicinskim sestrama, a sve druge zdravstvene struke imaju ispod 4%. Taj oblik zapošljavanja se negativno odražava na sigurnost radnog mjesta, odnose u radnom timu, planiranje obiteljskog života i stambeno pitanje te potiče strah od gubitka radnog mjesta. Za medicinske sestre je vrlo značajna promjena da one koje su radile u domovima zdravlja i primarnoj zdravstvenoj zaštiti te u ordinacijama koje su prešle u koncesiju ili zakup gdje je sad liječnik zapravo samostalan, više nisu član tima, one su njegovi zaposlenici i time se fundamentalno mijenja odnos na radnom mjestu.

6. Koji je zdravstveni sustav u Europi najsličniji hrvatskom?

Sustav s kojim sam ja najviše upoznata i koji je na neki moj površni dojam najsličniji Hrvatskom je britanski sustav (NHS-National Health Service), koji je sveobuhvatan i besplatan za krajnje korisnike. Međutim, i taj se sustav zadnjih 10 ili 20 godina postupnim promjenama vodi u smjeru privatizacije, ali pod drugačijim nazivima tzv. decentralizacije. Uglavnom, uvođenjem internog tržišta i davanjem sve većih područja u koncesiju privatnim tvrtkama koje se bave zdravstvom zapravo se rastočio cijeli sustav i on je sada u sve većim problemima. Država je izgubila kontrolu, jer područja koja se jednom prepuste privatnom tržištu jako je teško ponovno vratiti. Naime, gubi se ekspertiza, osoblje, sve što je činilo jedan cjeloviti sustav, a međunarodni ugovori sve više guraju zemlje u tom jednom te istom smjeru koncesija i privatizacija.

7. Što mislite o navedenom trendu komercijalizacije zdravstva?

Zdravstvo se teško može prebaciti na tržište, prvenstveno zbog asimetrije informacija, pri čemu su pacijenti drastično manje informirani o svom stanju od liječnika, a ovise o tom povjerenju i o motivaciji liječnika koja bi se trebala sastojati u tome da populacija bude što zdravija, da liječenje traje što kraće i da bude što efikasnije. Međutim, kod uvođenja privatnog sektora u zdravstvo pojavljuje se taj profitni motiv i tada kod liječnika postoji motivacija da stvori što više profita za ustanovu za koju radi, a pacijent više ne može imati povjerenje u ono što mu taj liječnik govori i preporučuje. Na vrlo banalnoj razini možemo dati primjer potrebnih dijagnostičkih pretraga – pacijent ne zna jesu li dodatne pretrage na koje ga liječnik šalje zaista potrebne ili će one samo značiti dodatan profit za ustanovu. Čini se da kod svih tih reformi u hrvatskom zdravstvu nema nekog osnovnog konsenzusa o temeljnim vrijednostima koje bi onda usmjerile reformu, nego se provode stihijski. Zamjetan je trend veće menadžerizacije, dovođenja ljudi koji imaju iskustvo u vođenju privatnih tvrtki s područja zdravstva i tu se već da naslutiti s kojim pristupom će ući u oblikovanje javnog zdravstva. Bojim se da će se trend privatizacije i komercijalizacije nastaviti, to se vidi iz određenih razrada u nacionalnoj strategiji, težnji koja se stavlja na zdravstveni turizam, izdvajanju dijelova zdravstva itd., tako da nemamo baš razloga za optimizam. Također, što se tiče radnika u zdravstvenom sustavu, pogotovo medicinskih sestara, njihov sve masovniji odlazak iz zemlje izgleda nikog naročito ne zabrinjava. Javno zdravstvo kao sustav bi se trebao pobrinuti za cjelokupno stanovništvo no sve se više prebacuje u individualnu sferu, pri čemu se odgovornost s društva prebacuje na pojedinca, a pojedinac je onda taj koji je penaliziran, većim plaćanjem ili smanjenim pristupom zdravstvenim uslugama. Ovo je sulud pristup koji isključuje upravo najranjivije skupine u društvu i time ih gura u još veću marginalizaciji. Približavamo se modelu u kojem zdravstveni problem može dovesti do osobnog bankrota, također, uvođenjem plaćanja zdravstvenih usluga dovodimo do odgađanja korištenja zdravstvenih usluga od strane siromašnijih slojeva stanovništva, čime ga zapravo poskupljujemo. Odgađanja odlaska liječniku, traženje liječničkog savjeta i odlaska na pretrage zbog straha od financijskog tereta zdravstvenih usluga zapravo poskupljuje cjelokupnu zdravstvenu njegu.

Jusuf Nurkić slomio je nogu! To je nažalost najvažnija vijest večeri u NBA ligi, a ne njegov veličanstveni nastup u kojem je upisao 32 poena i 16 skokova. Nekadašnji igrač Zadra bio je pod košem u jednoj borbi za loptu, a čim je sletio na lijevu nogu ona je poput šibice pukla popola, prenosi Gol.

Igrači su se razbježali kada su shvatili kakvu je ozljedu BiH reprezentativac zaradio, nakon čega je ubrzo prebačen u kola hitne pomoći i odvezen u bolnicu.

Nurkić je ove sezone na prosjeku od 15 poena i 10 skokova po utakmici, što je njegova najbolja sezona od dolaska u NBA ligu. Njegova ozljeda težak je udarac za ambicije Portland Trail Blazersa, kojima će bez njega biti “propuh” pod košem.

Brz oporavak preko službene Facebook stranice zaželio mu je i KK Zadar.

– Nakon teške nezgode koja je zadesila našeg nekadašnjeg igrača, naše misli i želje za što brži oporavak su uz Jusufa Nurkića.

U Velikoj vijećnici Zadarske županije danas je održana 2. Skupština Turističke zajednice Zadarske županije.

Direktorica Mihaela Kadija je nazočne upoznala da će Zadarska županija i grad Zadar biti domaćini manifestacije „Zlatna penkala“, koja će se održati od 4. -7. travnja 2019. godine. Hrvatska turistička zajednica će ovom prilikom okupiti najbolje strane turističke novinare te direktore predstavništava HTZ-a i nagraditi najbolje reportaže. Domaćini su TZ Zadarske županije i TZ grada Zadra. Manifestacija će se održati u vrijeme „Tuna&Sushi Festivala“ pa će sudionici „Zlatne penkale“ posjetiti i Festival.

Najopsežnija točka odnosila se na prezentaciju Godišnjeg financijskog izvješća o poslovanju i Izvješća o izvršenju Programa rada za 2018. godine.

Direktorica Turističkog ureda Mihaela Kadija je izvijestila da su ukupni prihodi u 2018. iznosili 7.066.000 kuna, što je 3% više od planiranog.

Najveći dio, 65% čini prihod od boravišne pristojbe u iznosu od 5.599.000 kuna. Kad se tome doda preneseni prihodi iz prethodnih godina, TZ je raspolagala s ukupno 8.683.000 kuna. Ukupni rashodi su ostvareni u iznosu od 6.877.000 kuna.

Na kraju 2018. godine je ostvaren višak prihoda od 1.806.000 kuna, nužan, kao i svake godine, za funkcioniranje ureda i izvršavanje aktivnosti u prvih šest mjeseci do početka priljeva prihoda u ljetnim mjesecima.

Sa 1,9 milijuna dolazaka i 14,5 milijuna turističkih noćenja ostvaren je za šest posto bolji turistički rezultat nego godinu ranije.

U prezentaciji je stavljen naglasak na sljedeće ključne točke:

– razvoj proizvoda s najvećim razvojnim potencijalom (kulturni i doživljajni, aktivni, ruralni, nautički) te prezentacija i promidžba istih putem specijaliziranih sajmova, web prezentacije; specijaliziranih novinara, agenata i produkcija; te sponzorstvo događanja i produkcija usmjerenih na ključne proizvode;

– uspješnu sektorsku i međusektorsku suradnju u vidu okupljanja na godišnjoj razini, edukacija, koordinacijskih sastanaka, susreta dionika, povjerenstava, informiranja javnosti i suradnjom sa svim segmentima ponude;

– predstavljanje putem 16 sajamskih nastupa i 7 prezentacija u inozemstvu;

– odrađenih 58 studijskih putovanja s gotovo 132 inozemnih novinara iz 20 zemalja i 100 agenata;

– integrirana on-line komunikacija putem web stranica usmjerenih na korisnike; objavljivanje vijesti, putem profila na društvenim mrežama;

– provedeno udruženo oglašavanje s ključnim partnerima poput hotelijera, strukovnih udruženja, te s lokalnim turističkim zajednicama;

– strateški projekti u kojima je Hrvatska turistička zajednica preuzela pregovaranje s avio-kompanijama;

– nastavak provedbe novih dugoročnih projekata razvoja proizvoda i dodatne ponude – Razvoj ciklo-turističke destinacije; Razvoj regionalnih Destinacijskih menadžment kompanija, te projekt Označavanja kvalitete u obiteljskom smještaju „Welcome“ koji trenutno broji 300-tinjak članova.

Josip Rođak, otac koji je bezdušno pobacao svoje četvero djece s balkona obiteljske kuće na Pagu, danas je stigao iz Psihijatrijske bolnice u Vrapču na Županijski sud u Zadru.

Ovdašnji sud primio je rezultate obavljene toksikološke analize koja je imala za cilj utvrditi da li je Rođak za vrijeme monstruoznog čina bio pod utjecajem kakvih opijata.

Pokazalo se kako nije bio pod utjecajem alkohola, iako se u javnosti prethodno nagađalo da je noć prije stravičnog događaja kući došao pijan.

U njegovoj krvi pronađeni su jedino tragovi djelatne tvari diazepam, koja se nalazi u sedativima poput Normabela ili Apaurina.

Sjetimo, krajem veljače ove godine protiv Josipa Rođaka podnesena je prijava za četverostruki pokušaj ubojstva.

Dobermen, rotwailer, doge, ovčari – po zakonu o zaštiti životinja iz 2017. godine niti jedan od njih nije nužno opasan pas. Uz bull terijera, opasni su samo oni psi koji su ničim izazvani napali čovjeka ili drugog psa i nanijeli mu tjelesne ozljede.

”Nakon toga postoji postupak koji započinje veterinarski inspektor nadležni koji stavlja psa pod nadzor, taj pas je obavezan provest kastracije i sterilizacije”, rekao je Branko Sare, predsjednik Hrvatskog kineziološkog saveza.

Ministar poljoprivrede prije 11 godina donio je i pravilnik o opasnim psima. U njemu se propisuju uvjeti držanja pasa, mikročipiranje, kastracija, ali i još neki detalji…

A ako je riječ o opasnom psu onda ga morate držati u zato primjerenom prostoru, svakako zaključanog i s istaknutim znakom oštar pas. Takvog psa ne biste smjeli izvoditi bez brnjice ili povodca. Ni vlasnik mu ne može biti bilo tko, ta osoba mora biti starija od 21 godinu, poslovno sposobna i neosuđivana za niz kaznenih djela.

Neki gradovi imali su vlastita pravila. Primjerice – Mali Lošinj opasnim psima proglasio je dobermane, američke stafordske terijere, rotvajlere, doge, njemačke i belgijske ovčare, japanske borilačke pse i špiceve, mastife, šarplanince i njihove križance.

No sva ta pravila i oznake više ne vrijede. Prema sadašnjem zakonu, pas je opasan – ako vas napadne. Pa makar i pudlica.

”Ima puno razloga zašto bi se trebalo preventivno djelovati i zapravo davati dozvole onima koji žele i odluče se skrbiti za neku životinju. To radimo i s automobilima, i definitivno nitko ne može s automobilom, iako je njegov, izaći na ulicu nego prije toga treba položit vozački”, rekao je za Dnevnik.hr Luka Oman, savjetnik ministra poljoprivrede.

Tko krši Pravilnik o opasnim psima, slijede mu kazne od 20.000 do 50.000 kuna.

Kad pas napravi problem – tko je odgovoran?

”Uvijek vlasnik. Morate biti svjesni kakvog psa imate. Često odbijam mnoge ljudi koji su zainteresirani za štence, jer vidim da to nije baš za njih. Znači, to nije veliki bijeli pas s kojim ćete se šetati po rivi i da vas svi gledaju. To je lovni pas koji traži puno kretanja”, Sanda Jurjević, uzgajivačica pasa dogo argentino.

Na koji način treba ovakvu pasminu držati pod kontrolom?

”Prvo da je pas odmalena socijaliziran, da se kreće među ljudima, među psima, da je naviknut na razne situacije. Nisu ni oni svi isti. Ne znači ako je pas iste pasmine da su svi isti, ali svaki vlasnik mora poznavati psa, šta voli, šta mu smeta”, otkriva Jurjević.

Novoizgrađenu crkvu sv. Pavla u župi sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu u predjelu Novo naselje na Bokanjcu u subotu, 30. ožujka će posvetiti zadarski nadbiskup Želimir Puljić za vrijeme misnog slavlja koje predvodi u crkvi sv. Pavla s početkom u 11 sati.

Ta je crkva izgrađena jer se taj gradski predio proširio novim doseljenjem stanovništva, a puk se u Novom naselju dvadeset godina okupljao na bogoslužjima u montažnoj crkvi.

Hrvatski rukometni savez objavio je da će se ulaznice za kvalifikacijsku utakmicu za EURO 2020 između Hrvatske i Srbije (14. travnja) u Dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku prodavati od 27. ožujka preko sustava ulaznice.hr.

Od utorka, 2. travnja, ulaznice će biti moguće kupiti i na dvjema INA-inim benzinskim postajama u Zadru – Jazine i Put Murvice istok po 70, odnosno po 100 kuna.

Hrvatska i Srbija igraju kvalifikacije u Skupini 2. U prethodne dvije utakmice Hrvatska je pobijedila Švicarsku 31:28 i Belgiju u gostima 30:25, dok je Srbija igrala neodlučeno, 27:27, s Belgijom i u gostima izgubila od Švicarske 29:24.

U 3. kolu Srbija će 11. travnja u Beogradu biti domaćin Hrvatskoj, a utakmica istih suparnika u Dvorani Krešimira Ćosića u programu je 4. kvalifikacijskoga kola 14. travnja u 20, 30 sati, javljaju iz ŠC Višnjik.

Ročište o produljenju pritvora 54-godišnjem Josipu Rođaku, koji je 28. veljače s balkona obiteljske kuće u Pagu bacio svoje četvero malodobne djece, održano je jutros, a pritvor mu je produljen na još dva mjeseca.

Kako je rekao glasnogovornik zadarskog Županijskog suda, Hrvoje Visković, postoji opasnost od utjecaja na svjedoke budući da državni odvjetnik nije siguran hoće li ispitivati djecu ili neće.

“Postoji opasnost da se opet okomi na djecu i pokuša ih ubiti kao i zbog iznimno teških okolnosti izvršenja kaznenog djela”, rekao je Visković.

Josip Rođak, koji se tereti za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju na štetu svoje četvero maloljetne djece, premješten je sredinom ožujka iz Zadra u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Četvero djece, koji su nakon tragičnog događaja bili zbrinuti u Općoj bolnici Zadar i KBC-u Zagreb, otpušteni su na kućnu njegu i u pratnji majke i socijalnog radnika smješteni su u SOS selu.

Pred hrvatskom muškom seniorskom reprezentacijom su kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 2020. sa Srbijom. Uoči susreta u Beogradu i Zadru, izbornik Lino Červar objavio je širi popis igrača.

Širi popis igrača za kvalifikacijske utakmice sa Srbijom:

MARIN ŠEGO, MOL-PICK SZEGED
FILIP IVIĆ, PGE VIVE KIELCE
MATEJ AŠANIN, LUDWIGSHAFEN
MORENO CAR, RK NEXE
ZLATKO HORVAT, RK PPD ZAGREB
JOSIP BOŽIĆ PAVLETIĆ, RK PPD ZAGREB
IVAN VIDA, RK NEXE
DAVID MANDIĆ, RK PPD ZAGREB
MANUEL ŠTRLEK, TELEKOM VESZPREM
VALENTINO RAVNIĆ, RK PPD ZAGREB
LOVRO MIHIĆ, ORLEN WISLA PLOCK
MARIN ŠIPIĆ, RK NEXE
ŽELJKO MUSA, SC MAGDEBURG
KRISTIAN BEĆIRI, RK CELJE PIVOVARA LAŠKO
TIN KONTREC, RK PPD ZAGREB
DOMAGOJ DUVNJAK, THW KIEL
MARKO MAMIĆ, PGE VIVE KIELCE
LUKA CINDRIĆ, PGE VIVE KIELCE
IGOR KARAČIĆ, RK VARDAR
MATEJ HRSTIĆ, RK PPD ZAGREB
ANTE GADŽA, RK NEXE
HALIL JAGANJAC, RK NEXE
LUKA STEPANČIĆ, PSG HANDBALL
JAKOV VRANKOVIĆ, GRUNDFOS TATABÁNYA KC
JOSIP VEKIĆ, RK PPD ZAGREB
IVAN SRŠEN, RK PPD ZAGREB
ŠIME IVIĆ, HC MESHKOV BREST
LOVRO JOTIĆ, RK PPD ZAGREB

Kvalifikacijska utakmica trećeg kruga natjecanja sa Srbijom zakazana je za 11. travanj s početkom u 18 sati u dvorani Aleksandra Nikolića u Beogradu, a uzvratni susret 14. travnja u 20.30 sati u dvorani Krešimira Ćosića u Zadru.

Predsjednik mjesnog odbora Seline Šime Bucić ilegalno radi iskop na plaži Pisak ispred svog kampa Pisak kojeg dobio na korištenje od države. Ovo je samo vrh sante leda kubojskog ponašanja lokalnih vlasti u Selinama, kažu nezadovoljni mještani koji su ovaj slučaj poslali u javnost.

Dovoljno je vidjeti autima razrovanu plažu kojoj se svi zgražaju.

– U prilogu šaljemo slike bagera kako u privatne svrhe Šimi Buciću kopa plažu. Kako može jedan predsjednik mjesnog odbora samovoljno ordinirati po plaži kao po privatnom vlasništvu? Što bi bilo da ja ispred svojih apartmana rujem plažu kako meni paše? Kao dokaz imate reakciju policije koja je spriječila radove 23. ožujka 2019. u 10.35, te Lučka kapetanija Zadar koje je također zabranila daljnje izvođenje radova bez dozvole te napravila očevid autima devastirane plaže. Vezano za sramotni promet koji se odvija po samoj plaži, koja je prirodna i dugo je trebalo da se takva stvori, a malo je trebalo da ju se uništi. Tko će odgovarati ako netko pogazi turista koji leži na plaži ili ako ga kamen pogodi kao prošlo ljeto? Tko je odgovoran za prometnu nesigurnost turista? To bi trebalo odgovoriti i ministarstvo prometa i policija, jer u ovom bezvlađu lokalne vlasti takve se stvari događaju i odobravaju jer sve za što Šime Bucić brine je njegov(državni) kamp. I to mi je jasno rekao da on nema vremena za pitanja mjesnom odboru jer po ljeti on ima previše posla oko kampa, pitaju se mještani koji kao dokaz šalju slike iskopa i slike devastirane plaže.

Ministarstvu turizma cilj je podići razinu medicinske usluge tijekom vršnih turističkih mjeseci u godini i osigurati potrebnu medicinsku skrb stranim turistima i građanima Hrvatske u turističkim odredištima u priobalju te posebno na otocima, kao i na području glavnih prometnih pravaca.

Tako će i ove godine sufinancirati potrebe sedam županija za dodatne medicinske timove u turističkim odredištima iznosom od 1,5 milijuna kuna. Među njima je i naša županija, o čemu smo više porazgovarali s ravnateljem Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije, dr. Predragom Orlovićem.

Jesmo li sigurna destinacija kada je u pitanju pružanje hitne medicinske pomoći, koliko timova je na raspolaganju žiteljima Zadarske županije van sezone, koliko se čeka na dolazak vozila hitne pomoći u žurnoj situaciji, a koliko kada se procijeni da ona to nije, pitanja su na koja nam je odgovorio ravnatelj.

Osim toga, upitali smo ga konkretno. Može li nam se dogoditi “slučaj Zaprešić” u kojemu je mladić preminuo nasred ceste zbog kašnjenja hitne pomoći i njihove neopremljenosti, koliko im je trebalo da organiziraju prijevoz djevojčice s Paga u Zagreb, nakon što ju je otac s troje braće i sestra bacio s balkona obiteljske kuće, pogriješe li kada njihovi djelatnici pri procjeni hitnosti situacije nakon što građani telefonski upute poziv službi, zovu li ih ljudi bezrazložno i da li je bilo smiješnih situacija?

Više poslušajte u razgovoru:

U emisiji Otočne minute ugostili smo Vilmu Jozić, predsjednicu Udruge žena Luzor iz Preka.

Udruga je to koja čuva kulturna obilježja, nošnje i običaje preških žena, te se zalaganje za ekološko očuvanje mjesta Preka.

O životu na otoku, teškoćama, turizmu, ali i vječnom pitanju – postoje li mladi koji će nastaviti njihovu tradiciju, razgovarali smo s Jozić koja je, kao i brojni lokalci, glumila u dokumentarno-igranom filmu “Žrvanj života”.

On čuva brojne krasne priče iz prošlosti, među kojima je ona o strašnoj pogibiji prijeških lavandijera.

Naime, u 19. i početkom 20. stoljeća mnoge su mještanke Preka zarađivale za život svojih obitelji pranjem rublja zadarskoj gospodi. O teškom životu preških pralja svjedoči i tragična smrt 16 lavandijera dana 2. studenog 1891. godine koje su stradale u prevrtanju broda kojim se u Zadar prevozilo čisto rublje spremno za isporuku njihovim vlasnicima.

Lavandijere su po rublje odlazile u ponedjeljak a opranu i izglačanu robu su vlasnicima vraćale u subotom brodovima na jedra ili vesla. Rublje se pralo u posudama (kabao, maštil) uz pomoć pepela i sapuna iz kućne radinosti. Nakon pranja u posudama rublje se nosilo do morske obale na izvor vode gdje se je ispiralo.

2. studenoga 1891. u 7 sati prevrtanjem brodića kojim su lavandijere prenosile rublje u Zadar smrtno je stradalo 16 lavandijera. Nedaleko od otočića Školjića, brod se pod udarom orkanskog juga nagnuo te prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra. Od 31 putnika, sedam muškaraca i 24 žene (pralje), stradale su one pralje koje su bile u unutrašnjosti broda, zatvorene palubskim poklopcem koji je štitio njih i rublje od nevremena. Najstarija lavandijera imala je 75 godina a najmlađa 14, a među poginulim lavandijerama bile su i dvije trudnice.

Više poslušajte u razgovoru:

Jedan od najdugovječnijih i najuspješnijih izvođača u Hrvatskoj Zlatko Pejaković stiže po prvi put u Ilirijin Arsenal u subotu 30. ožujka 2019. s početkom u 21 sat.

Svojim osebujnim vokalom impresionira i struku i slušateljstvo, a uz to je i izvrstan zabavljač čiji su koncerti uvijek ispunjeni do zadnjeg mjesta publikom koja u glas pjeva njegove pjesme od prve do zadnje riječi.

Čerge, Misli svatko da je meni lako, Kad napuste te svi, Nesretnik sam od rođenja, Rijeke tiho teku, Nećemo noćas doma, Nisam te zaboravio… tek su neke od pjesama koje će legendarni Pejaković izvesti na pozornici Ilirijinog Arsenala te vjerujemo, stvoriti pravi „štimung“ na omiljenom koncertnom mjestu u gradu.

Ulaznice možete kupiti u Arsenalu po cijenama od 100 do 150 kuna.

Operacija lijeve noge Jusufa Nurkića, na kojoj su mu slomljene obje potkoljenične kosti, u noći na utorak prošla je uspješno. Operirao ga je dr. Richard Gellman u Portlandu, a liječnici očekuju potpuni oporavak.

Povodom stravične ozljede košarkaša iz BiH, NBA liga objavila je razgovor s dr. Michaelom S. Georgeom, ortopedskim kirurgom koji je analizirao situaciju centra Blazersa i približio je nama laicima, piše Index.hr.

“Nurkić je zadobio prijelom glavne potkoljenične kosti tibije, kao i tanje kosti tibule. Bio je to otvoreni prijelom, što znači da je kost probila kožu. Otvoreni prijelomi su teži jer kompliciraju zarastanje kože i mekog tkiva, a povećan je i rizik od infekcija”, rekao je dr. George pa objasnio kako dolazi do takvih ozljeda:

“Ovi tipovi prijeloma događaju se na dva načina. Jedan je teška, akutna trauma, kao kod prometnih nesreća. Drugi je postupni razvoj stresa frakture pri kojem je kost pod pritiskom nekoliko tjedana ili mjeseci te se od malih fraktura pretvara u veće i konačno dolazi do prijeloma. Nemoguće je reći koji je uzrok kod Nurkića osim ako se nije žalio na bol i bio na snimanju prije ozljede.”

Kako će teći rehabilitacija?

“Ovakva ozljeda zahtijeva operaciju kako bi se fraktura stabilizirala metalnom šipkom, očistila, liječila antibioticima i na kraju slijedi zatvaranje kože i mekog tkiva. Frakturi obično treba između osam i 12 tjedana da zacijeli ako nema komplikacija.”

Ima li drugih primjera ovakve ozljede?

“To je ista ozljeda kakvu je imao Paul George, koji se vratio na parket nakon osam mjeseci i igrao iznimno dobro, ali ne možemo očekivati da se svi oporavljaju tako dobro. Iako se kod ovakvih fraktura očekuje da zacijele, od tako ozbiljnih ozljeda teško se oporaviti jer uvijek može doći do komplikacija poput infekcije. U NFL-u smo imali slučaj Alexa Smitha, quarterbacka Washington Redskinsa, koji je imao komplikacija sa zarastanjem mekog tkiva pa mu je oporavak bio puno teži. Nadajmo se da Nurkić neće imati takvih problema.”

Što još treba uzeti u obzir kod ovakvih ozljeda?

“Dobra je vijest to što u tibuli nema zglobova i ligamenata pa neće imati problema s povratkom stabilnosti i pokretljivosti ozlijeđenog dijela tijela, kao što bi imao da se radi o koljenu, gležnju ili stopalu.”

Nakon prethodnog kola i odigrane utakmice u Sinju protiv Alkara, Zadrani dočekuju Hermes Analiticu u 19. kolu HT Premijer lige. Prilika je to Zadru za revanš nakon izgubljene utakmice 8. kola odigrane u Zagrebu još u studenom prošle godine.

Trener Ante Nazor, prisjećajući se navedene utakmice na jutrošnjoj konferenciji za medije najavio je pohod na revanš.

“Moramo biti autoritativni, jer to je ono što se traži u ovakvim utakmicama. U posljednjem kolu smo upravo to pokazali, možda i prvi put ove sezone. Ne trebam ponavljati što za nas znači taj maksimalan angažman, jer cijelu sezonu imamo problema s time. Oscilacije su zaista prevelike. Zato i uoči ove utakmice ponavljam da se pripremamo kao da igramo protiv Real Madrida. Pogotovo zato što smo od njih, u prvom dijelu pretrpjeli taj sramotan poraz kojeg ni danas nisam prebolio. Očekujem stoga maksimalni angažman, jer sezona je još uvijek u fazi kada se sve može okrenuti na pozitivnu stranu.”  – poručio je trener Zadrana.

Sve misli i strateška planiranja okrenute su u smjeru dokvalifikacijske serije s finalistom ABA 2 playoffa, a upravo u ovim utakmicama momčad je u prilici pripremiti se na najbolji mogući način.

“Ovakve utakmice, kao i mini trenažni ciklus koji nam ostaje između dvaju susreta, služi kao prava priprema za te kvalifikacije. Moramo stalno biti na tragu toga da igramo bolje i da se ponašamo bolje.” – pojašnjava Nazor.

Zadrani u 7. odigranih kola domaćeg prvenstva imaju skoro pobjeda i poraza 6 – 1, dok Analitičari ne znaju za pobjedu još od kraja siječnja protiv Alkara i stoje na omjeru 1 – 6.

“Treba naglasiti kako je protivnik promijenio dosta toga po pitanju rostera. Roko Rogić je otišao u Cibonu, a Jakov Vladović u Cedevitu. Oni su im bili prve violine, ali sada su tu neki drugi igrači i njihov proces kreće iznova. Ovo je jedna nova utakmica s novim zamkama, ali kao što sam kazao, zanima me isključivo maksimalni angažman.”

Komentirao je zadarski strateg i trenutno stanje u momčadi pred ovaj ogled.

“Stanje je isto kao i pred utakmicu s Alkarom. Nećemo računati na Žorića, ali on se odlično oporavlja i samo je pitanje dana kada će moći participirati u treninzima, a možda i u utakmici sljedećeg kola.”

Utakmica između Zadra i Hermesa igra se u petak s početkom u 19 sati u dvorani “Krešimir Ćosić”.